Dubravko Dragičević

Dubravko Dragičević

Srijeda, 25 Siječanj 2017

„KLICA“ Snažan kao Klek

Maleni ljudi pišu najljepše priče. Priča o „klincu“ iz Ogulina nije priča o malenom dječaku po visini već o skromnom dečku, koji je malen u svoj svojoj veličini, a izrasta u sportsku ikonu naših krajeva .Nadimak mu je „Klica“ i tako ga poznaju svi njegovi prijatelji, kojih danas ima podosta, i koji svaki njegov uspjeh slave kao svoj osobni rezultat i poistovjećuju se s njim dokazujući sebi i drugima kako obični klinci iz malenih sredina mogu ostvariti svoj san.
Ostvarenje sna ogulinskog  rukometaša Vardara iz Makedonije Luke Cindrića vodi nas unatrag više od deset godina u vrijeme prvih doticaja s loptom. Luka Cindrić tih godina krenuo je u svijet sporta, ali ne samo rukometa. Paralelno je trenirao i nogomet i rukomet, a u oba sporta nije mu bilo premca. Valjalo se odlučiti i uz tešku muku i razgovor s roditeljima presudio je rukomet. I dobro da jest jer danas smo više no uvjereni da mu je to bio najbolji dječji potez koji mu je odredio budućnost. Od samih početaka igranja  u ogulinskom rukometnom  klubu izrastao je u vođu, onoga kojem su se svi divili i koji je znao kad treba zabiti pobjedonosni gol, a kada razigrati rukometne prijatelje. Skromnost od malena pokazivao je kroz činjenicu da nije htio biti prvi i najbolji strijelac kluba, te je u svim zapisnicima ostalo zapisano da je golove ravnomjerno raspoređivao na sve svoje prijatelje iz kluba. Svojim osmjehom i rukom podrške u porazu i pobjedi, od najranijih dana bavljenja rukometom, svima se nametnuo kao sportski uzor. Trening u Ogulinu propuštao je jedino poradi velikih bolova i ozljeda, koje su mu načinili protivnici nastojeći ga svim silama spriječiti u nastojanjima da ekipu malenog Ogulina odvede do velikih pobjeda. Pobjednička uzrečica „Pali pilu, kurblaj, kurblaj“ njegovu ogulinsku rukometnu generaciju učinila je vladarom natjecateljskih liga Primorsko goranskog rukometnog saveza. U mlađe kadetskim danima redovito je velikim ekipama znao pomrsiti račune, a u seniorskoj 3.Hrvatskoj rukometnoj ligi zapad sa svega 15.godina bio je uvjerljivo najbolji strijelac lige. Sve te godine igrao je za svoj Ogulin s posebnim žarom i srcem dokazujući da malene sredine mogu stvoriti velikog borca. Sportski put Luke Cindrića išao je pravilnim  razvojnim putem, stepenicu po stepenicu. Sljedeća etapa sportskog razvoja bio je Senj gdje je Luka ponovno osvojio simpatije stanovnika pod Nehajem. Opet najbolji strijelac lige i nova stepenica razvoja, odlazak u Karlovac.
U Karlovcu u 1.Hrvatskoj rukometnoj ligi našeg Luku su zvali „Tornado s Kleka“,  jer je doslovce u svakoj utakmici prohujao terenom, vodeći Karlovčane do pobjeda i naslova najboljeg strijelca 1.Hrvatske rukometne lige.
Od ogulinskih vremena do prvoligaških dana u Hrvatskoj bio je najbolji, bez ijednog priznanja i nagrade jer ga one nisu zanimale. Zanimalo ga je jedino dati svoj maksimum i izaći s terena kao pobjednik koji će koračajući stepenicama uspjeha svojim primjerom dokazivati svima da su snovi ostvarivi.
Danas je prvotimac velikog Vardara  iz Skopja u kojem uživa status najveće sportske zvijezde. Gotovo nema osobe koja ga ne bi htjela izgrliti i poljubiti za sve dobro što donosi za njihov rukometni klub.  U Makedoniji svi ga znaju kao igrača iz malenog Ogulina, u kojem vlada ponos i euforija zbog svih njegovih uspjeha.
Nakon ovako trnovitog i teškog sportskog puta znamo da je danas njegov nadimak „Klica“ potpuno opravdan, jer Luka Cindrić svakako jest klica sreće ogulinskog sporta koja je posijana kao temelj i putokaz  nekim novim ogulinskim  i hrvatskim rukometnim klincima koji lagano koračaju njegovim putem. Klica svojih roditelja, Anđelke i Dražena, koji su podnijeli nemjerljivu žrtvu da bi njihov Luka danas s 23.godine bio sportska ikona Ogulina i sportske Hrvatske.
Luka se u trenucima opuštanja od treninga voli javiti svim svojim iskrenim prijateljima koji su ga podupirali u naumu da se bavi rukometom od najmlađih dana. Javlja se i onima koji su mu pomogli da najstresnije razdoblje profesionalnog rukometa (sezona 2014-2015) što prije prebrodi. Upravo u toj sezoni vratio se je u svoj Ogulin i podario rukometašima Ogulina 6 mjeseci zajedničkog rada i druženja. Slutili su tada u njegovom matičnom klubu da Lukino vrijeme dolazi te da će grad na njega biti neizmjerno ponosan.  Miris svog domaćeg sportskog  parketa, malene svlačionice, prohladnog tuša  jest ono što ga je tad ispunjavalo i stvaralo snagu za vremena koja dolaze. Upravo u današnjim vremenima Luka ima razloga ponajprije uživati sam  jer je svojim  žuljevitim rukama i ranjivim nogama bez puno vanjske potpore pokazao put uspjeha svim malenima. A kad se vrati u Makedoniju večernjim  pogledom s vidikovca „Vodno“ nad Skopjem najbolje će se opustiti, vrludajući mislima po vremenima kad su u njega vjerovali samo rijetki koji su znali da piše sportsku rukometnu povijest. Možda tada pogledom u daljinu uhvati obrise Kleka koji će mu ponosno bdijući nad njegovim voljenim gradom došapnuti: „Ogulinski anđele hvala ti za sve“ !!


 
Ponedjeljak, 19 Prosinac 2016

Projekti koji pomoć znače

Udruga roditelja s poteškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom „Radost“ u ovoj školskoj godini nositelj je projekata kojima se djeluje edukativno i senzibilizirajuće prema osoba s poteškoćama u razvoju. Dubravka Šlat voditeljica je projekta „Tolerancija među različitostima“ o kojem je za naš radio rekla:
 
 
Projekt „S tobom mogu sve“ jest projekt kojim se je djeci s poteškoćama u razvoju osigurala pomoć u nastavi te olakšani uvjeti školovanja. Voditeljica projekta Tina Trivanović o njemu nam je rekla:
 
 
Projekti i njihovi rezultati u prostorijama Udruge „Radost“ prezentirani su svim sudionicima koji su iskazali zadovoljstvo njihovom provedbom i realizacijom.
 
Centar za posjetitelje „Ivanina kuća bajke“ slavi treći rođendan. U nizu aktivnosti kojima se obilježava ova obljetnica valja istaknuti posjeti književnice za djecu, Sanje Lovrenčić. Djeca vrtića Bistrac u druženju sa književnicom Lovrenčić otkrivala su svijet bajke odašiljući poruke prijateljstva,ljubavi i dobrote.
O posjeti Ogulinu ,druženju s djecom te ostavštini Ivane Brlić Mažuranić književnica Sanja Lovrenčić nam je rekla:

Utorak, 06 Prosinac 2016

Dan otvorenih vrata u Gimnaziji

U Gimnaziji Bernardina Frankopana obilježen je Europski tjedan vještina stečenih u strukovnom obrazovanju i osposobljavanju. Cilj je inspirirati i potaknuti na otkrivanje i upotrebu vlastitog talenta kroz visokokvalitetne programe strukovnog obrazovanja i osposobljavanja, koji su odskočna daska za uspješne karijere. Učenici, ekonomisti koji slušaju predmet Vježbenička tvrtka organizirali su Dan otvorenih vrata. Uz predstavljanje rada u tvrtkama, predavanje o poslovanju i razvoju poduzeća „Vejama“ predstavila je Manuela Mihaljević Sabljak, a odvjetničku struku učenicima je približila odvjetnica Maja Salopek.
Više smo saznali od ravnateljice Gimnazije Bernardina Frankopana, Sanje Dubić:

 
Sveti Nikola posjetio je Ogulin u nedjelju,4 prosinca izmamivši osmijeh na licima djece u Kučinić selu, i u Parku kralja Tomislava. Već više od deset godina Zdenka Bertović i Udruga „Osmijeh“ organizirano dovode ovog najdražeg dječjeg sveca u grad podno Kleka. U Crkvi blaženog Alojzija Stepinca  djeca su svetog Nikolu dočekala prigodnim programom podarivši mu osmijeh i zahvalnost zbog dolaska. 
Sveti Nikola nije im ostao dužan. te im je podijelio prigodne poklone koji će im biti podsjetnik da i u narednoj godini moraju činiti dobra djela ukoliko žele ponovni posjet. Po završetku druženja u Kučinić selu uputio se je u centar grada gdje su ga u Parku kralja Tomislava djeca dočekala s ispruženim rukama punim topline i radosti. Sveti Nikola fotografirao se je i družio s prisutnima obećavši im ponovni dolazak i slijedeće godine. Po završetku druženja sveti Nikola , krampusi i njegovi pomagači zadržali su se još nekoliko sati u Ogulinu jer su htjeli probati prave ogulinske specijalitete koje im je priredio naš sugrađanin, Nikola Turković.
 
Sveti Nikola zahvaljuje sponzorima njegovog dolaska:
GTM d.o.o „GAVAN“ Ogulin
Trgovački lanac „Gavranović“
Limarski obrt „Mili“
Poljoprivredna trgovina „Otokprodex“
Željezarija“ Mario“
Radio Ogulin
Subota, 03 Prosinac 2016

Stiže sveti Nikola

Sveti Nikola po tradiciji stiže u Ogulin ranije kako bi darovao djecu koja se odazovu susretu s njim. U nedjelju, 4.prosinca u 9:30 zakazao je susret s djecom u Župi blaženog Alojzija Stepinca u Kučinićima. 
Po završetku druženja s djecom u Kučinić selu  družit će se s djecom u Parka kralja Tomislava  od 11:30 sati.
Dolazak svetog Nikole već godinama u našem gradu organizira Zdenka Bertović koja uz pomoć mnogobrojnih sponzora našeg grada nastoji djeci izmamiti osmijeh na licima.
U ponedjeljak, 21. studenoga slavimo blagdan Gospe od Zdravlja. Župa svetog Križa proslavit će ovaj blagdan svetim misama u  9.00 i 17.45 sati. Naime, tog dana u naš grad stiže dugogodišnji župnik, a sadašnji biskup Tomislav Rogić. Naša župa priređuje mu svečani doček od 17.00 sati  uz prigodni program na kojem će sudjelovati vjeroučenici Osnovnih škola, Glazbene škole, dječji vrtić „Bistrac“, župni zbor te HPD Klek. Na svetoj misi koju će predvoditi biskup Rogić u zajedništvu sa svećenicima ogulinskog dekanata pjevat će pučki pjevači sv. Jakova iz Šibenika. Po završetku mise u 19:30 u vjeronaučnoj dvorani predviđeno je zajedničko druženje.
Ako ste se ikad upitali kako doživjeti 113 godina života nudimo vam odgovor. Recept za životnu dugovječnost jesu geni Gorskog kotara koji su zaslužni što je do prije nekoliko baka Jelisаvetа Veljković slovila kao jedna od najstarijih stanovnica ovog djela Europe. Jelisаvetа Veljković umrla je u Beogradu, a  rođenа je 18. lipnja 1904. godine u Rаvnoj Gori  u Hrvatskoj.
Nа svijet je došlа kаo drugo od sedmoro djece u talijansko-аustrijskoj obitelji pod imenom Vicencijа Kufner. Udаjom zа Beogrаđаninа Stаnislаvа Veljkovićа, dekorаterа Nаrodnog pozorištа, Vicencijа je svoj život osmislila u Beogradu. Bаbа-Cenkа, kako su je zvali, zа sobom je ostаvilа sedmoro djece, desetoro unučаdi, 13 prаunučаdi i jednu čukun-unuku. Imala je ukupno dvanaestoro djece. U Beogrаd se doselilа nakon formirаnjа Krаljevine Srbа, Hrvаtа i Slovenаcа i u njemu živjelа sve do smrti. Kako navode članovi njene obitelji, prvi veliki dogаđаj koji je Jelisаvetа zаpаmtilа u novom grаdu bilo je vjenčаnje krаljа Aleksаndrа Kаrаđorđevićа 1922. godine.
Jelisaveta se je često prisjećala  i аtmosfere u roditeljskom domu kаdа je Austro-Ugаrskа 1908. godine аneksirаlа Bosnu, a  dobro je upаmtilа i izbijаnje Prvog svjetskog rаtа te аtentаtа Gаvrilа Principа nа аustrougаrskog prijestolonаsljednikа Ferdinаndа. U poznim godinаmа mnogi su od bаbe-Cenke trаžili recept zа dug i sretаn život.
"Nemа receptа zа dug život. U svom životu sаm sаmo jednom bilа bolesnа. U obitelji sаm imаlа više stogodišnjаkа. Kаdа sаm uz Božiju pomoć kаo mlаdа pregurаlа opаku bolest, djecа su mi bilа nаjvećа rаdost i potporа u životu. Sа mužem Stаnkom, stаrim Beogrаđаninom, živjeli smo skromno i lijepo. 
Djecа su uvijek morаlа imati pet obrokа dnevno, а meni i mužu štа je ostаjаlo", govorilа je bаbа-Cenkа.
U Ogulinu smo pronašli pranečakinju bake Cenke, zaposlenicu Prve osnovne škole Ogulin Dariju Grgurić. O babi Cenki i njenim sjećanjima na nju nam je rekla:
 
 
Stranica 17 od 17